Suchergebnisse

Plemićka vojna akademija u Bečkom Novom Mjestu otvorena je 1752. o državnom trošku, a cilj habsburških vlasti bio je da bude komplementarna viteškoj akademiji Terezijanumu (osnovan 1746. pod isusovačkom upravom). Naime, ondje su se školovali mladi plemići za rad u civilnoj službi, dok je Bečko Novo Mjesto bilo namijenjeno obrazovanju časnika. Marija Terezija osigurala je stipendije za četristotinjak kadeta iz siromašnijih plemićkih obitelji, kao i za sinove zaslužnih časnika koji su dokazali lojalnost u vojnoj službi. Prije Plemićke akademije dječaci mlađi od 14 godina pohađali su tzv. Pripremnu vojnu školu u Beču. Obje ustanove spojene su 1769. u c. i k. Terezijansku vojnu akademiju. Učiteljski kadar, koji je isprva bio samo svjetovni, tj. časnički, nastavljao je tradiciju humanističkih i baroknih viteških akademija te usvajanja "viteških vještina i vojnih vrlina" koje su bile usmjerene više na fizičku spremnost nego na stjecanje suvremenih znanja o ratovanju koja su bila potrebna za profesionalizaciju vojske. U radu se prikazuju reforme i promjene koje su se provodile na Akademiji za vrijeme Marije Terezije i Josipa II. u nastojanju da se osuvremeni časničko obrazovanje i da se uz pomoć prosvjetiteljskih načela razvije nadnacionalni "austrijski patriotizam" koji bi bio glavni temelj lojalnosti budućih časnika. Ta nastojanja kulminirala su za vrijeme uprave prosvijetljenog pedagoškog pisca, austrijskog generala i češkog grofa Franza Josepha Kinskog (1779.-1805.), čiji su odgajateljski koncepti i djelovanje opširnije predstavljeni. ; The Noble Military Academy at Wiener Neustadt was opened in 1752 at state expense, and the aim of the Habsburg authorities was to make it a counterpart of the Theresianum Knight Academy (founded in 1746 under the Jesuit administration). Young noblemen were trained there for work in civil service, while the academy at Wiener Neustadt was intended for officer education. Maria Theresa secured scholarships for ca. four hundred cadets from poorer noble families, as well as for sons of deserving senior officers. Boys under the age of 14 attended the so-called Preparatory Military School in Vienna before being admitted at the Wiener Neustadt Noble Military Academy. Both institutions were merged in 1769 into one Imperial and Royal Theresian Military Academy. Teachers, who were at first only secular, that is, coming from the officer class, continued the tradition of humanist and baroque knight academies and the adoption of "knightly skills and military virtues," aimed at the acquisition of physical readiness rather than the contemporary knowledge of warfare needed to professionalize the army. This paper presents the reforms and changes that took place at the Theresian Military Academy during the reign of Maria Theresa and Joseph II with the intention of modernizing officer education and developing the supra-national "Austrian patriotism" based on the Enlightenment principles as the main foundation of the future officers' loyalty. These efforts culminated during the command of the enlightened pedagogical writer, the Austrian general and Bohemian aristocrat, Franz Joseph Kinsky (1779-1755), whose educational concepts and actions are here extensively presented.

This paper aims to explore the role of the archives in dealing with the communist past, that is, in regard to the public debates about the contested archival materials and the problems which researchers have been facing in Croatia over the last two decades. It will inquire into the past practice of Croatian historians in carrying out research on the communist period. The article examines the state of the archives in Croatia, especially with regard to the most critical archival fonds – the Central Committee of the League of Communists of Croatia (CK SKH) and the files of the State Security Service (SDS) of the Republic Secretariat of Internal Affairs, which are kept in the Croatian State Archives in Zagreb. Since the independence of Croatia, those archival materials have been the subject of many debates in Croatian public and political life. Finally, this article will showcase the practical consequences of the newly adopted legal changes, especially in the case of the Horizon 2020 project "COURAGE – Cultural Opposition: Understanding the Cultural Heritage of Dissent" (2016-9). ; Rad govori o problemu javnoga tretmana povijesnoga naslijeđa iz vremena vladavine komunizma te nastoji prikazati ulogu arhiva u suočavanju s komunističkom prošlošću u Hrvatskoj. Uz prikaz nesuglasja i polemika u široj javnosti o osjetljivom arhivskom gradivu iz razdoblja socijalizma (1945.-1990.), članak prikazuje probleme s kojima su se istraživači, primarno povjesničari, suočavali prilikom istraživanja u proteklih više od dvadeset godina. Prikazani su uvjeti u kojima je istraživano navedeno razdoblje, dostupnost arhivskoga gradiva, ponajprije u vezi s fondovima koji su najčešća tema javnih debata – fond Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske (CK SKH) i fond Službe državne sigurnosti (SDS) Republičkoga sekretarijata unutrašnjih poslova (RSUP) Socijalističke Republike Hrvatske (SRH), koji su pohranjeni u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (HDA). Od osamostaljenja Hrvatske to je arhivsko gradivo bilo tema brojnih rasprava u javnosti, pogotovo u onoj političkoj, čak i na najvišoj razini. Povjesničari su naglašavali važnost toga gradiva za spoznavanje recentnije hrvatske povijesti, no ono je istodobno bilo korišteno i u dnevnopolitičkim raspravama, koje su dovodile do stanja tzv. rata dosjeima. U hrvatskim medijima često je spominjano "čišćenje" arhiva, što je najviše bilo izraženo u tzv. slučaju Perković. Praksa u prvih dvadesetak godina hrvatske samostalnosti pokazala je da su postojale ozbiljne poteškoće u istraživanju socijalističkog razdoblja hrvatske povijesti, prvenstveno zbog nedostupnosti relevantnoga arhivskoga gradiva. Poteškoće su bile posljedica nedostatka političke volje najvažnijih političkih stranaka za ozbiljnim pristupom toj problematici. No, münchensko suđenje (2014.-2016.) nekadašnjim visokopozicioniranim djelatnicima Službe državne sigurnosti Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pokrenulo je nove političke i društvene promjene u pogledu dostupnosti toga gradiva. Uskoro je jedna relativno nova politička stranka Most pokrenula inicijativu za otvaranjem i onih dijelova arhiva koji su dotad bili nedostupni ili čija je dostupnost bila ograničena. Inicijativa je 2017. rezultirala izmjenama Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, a u srpnju 2018. donesen je potpuno novi Zakon o arhivskom gradivu i arhivima temeljen na prethodnim promjenama. Prema podatcima Hrvatskoga državnoga arhiva, korištenje tih arhivskih fondova drastično je povećano nakon navedenih zakonskih izmjena. Ipak, potpuni utjecaj tih zakonskih promjena vidjet će se tek u budućnosti, odnosno u novim znanstvenim radovima povjesničara i drugih istraživača. Članak je predstavio praktične posljedice primjene tih zakonskih promjena na primjeru rezultata projekta COURAGE: Kulturna opozicija – razumijevanje kulturne baštine neslaganja u bivšim socijalističkim državama, koji je u trogodišnjem razdoblju od 2016. do 2019. financirala Europska unija u okviru programa Obzor 2020.